Kava je zajedničko ljudsko blago i poput zlata svakom c(ovjeku pruža osjećaj luksuza i otmjenosti. Gdje kavu poslužuju, tamo je prisutna ljupkost, divota, prijateljstvo i sreča. Sve brige nestaju u trenutku kada šalica s vrelom kavom dotakne usne.

Ako takvo mjesto postoji, povodite me jer upravo to tražim. Ove 4 vrline me pokreču od kad znam za sebe. Ako se jednog jutra probudim, pokušavajući lijevu nogu ugurati u desnu cipelu, sve zato što ova čežnja više nije motiv koji me nosi kroz dan, kroz svjetlo, među ljudima, stvarima i vizurama, to c'e značiti da kraj nije daleko.

Ima mjesto koje je nakon par godina izolacije iznova razbuktalo moju potrebu za socialisingom. Par sam se godina, svojevoljno izmjestio iz Zagreba, naselio u kući pored mora prilično daleko i od ljudi i od Boga, sve zato što sam si umislio da sve čim su me ljudi radovali, puno bolje pripremam sam sebi. Bio to izlet, marenda, ručak, kava, ili party, moji su standardi nekako nadišli svakodnevnu ponudu i ja bih u kafiću ostajao žedan, u restoranu gladan, u diskoteci nepokretan…Ako je i bilo boljeg, očito nisam imao informaciju ili naprosto nisam imao dovoljno para…

 

I onda ta kava. Ne siječam se točno kako sam zalutao kod Nika.
Uglavnom ušao sam, naručio esspresso i sasuo ga u usta. Gutljaj me vratio u igru. Rekao sam sebi: Bože ipak te ima, i nakon 6 dugih zima ponovo se vratio u Zagreb. Neki novi ljudi su došli na scenu. Počeo sam primjećivati novu modu, nove navike, nove restorane i barove. Nakon dugo vremena svijet je ponovo izgledao obečavajuće.

 

Ako jedna šalica kave može sažeti sve 4 spomenute vrline, onda više i ne govorimo o kavi nego kulturološkom fenomenu. Napitak koji može načeti ljudsko srce, može promijeniti cijeli svijet.

 

Brendovi su kulturološki fenomeni. Križanci bussinesa i umjetnosti koji koloniziraju carstvo ljudskih uspomena vezujući imidže uz emocije. Iz te virtualne dimenzije gdje počinje i završava cijeli naš ljudski svijet potom, ne samo da utjeću na ljude cijelog njihovog života, čak i kad ih se ovi bezuspješno pokušavaju otresti jer su, recimo, u nekom trenutku izdali njihove ideale i kvalitetu… već djeluju i dalje i šire, prenoseći se s generacije na generaciju, kao mit, kao sv. Gral, kao dom, ishodište kojem čemo se jednom vratiti unatoč prividu te i takve povijest koja naizgled korača naprijed.

Čovjek ima potrebu da pripada, to je njegova ljudska sudbina, to je suština brenda. Pripadanje je emotivna kategorija, i iako se čini da govorimo o kavi, mi pričamo, zapravo, o emocijama.

Svakim gutljajem ove slatke gorčine shvačaš sreču malih stvari koje te čine umjetnikom, filozofom, pjesnikom i govornikom. Što je važno jesi li završio školu. Ovaj đavolji napitak ti daje inspiraciju, drskost koja je tako sexy, kuražu. Bez obzira kako zarađuješ za život i što ti je hobby, nije li upravo to smisao života?!

Po tom što ga pokreče Eros - bog Stvaranja, za razliku od kolotečine pokretane Merkurom – bogom profita U svojoj šalici sreče, Nik je smješao kontrakulturu, a od bara učinio raskrižje ljudi koji svračaju da bi sreli slične sebi, ljude koji svoju struku prakticiraju kao sredstvo samospoznaje (Pervan, Murtić, Ana Ugarković, Saša Šekoranja, Ferić, Barišić, Propadalo...). Stvorio je tržišnu nišu u kojoj je proizvod dvostruko skuplji nego u konkurencije. Ali tko haje, kad je u Nika ispijanje kave inicijacija. Ne gašenje žeđi, već umjetničko ispunjavanje Duha.